Znakovni jezici

Znakovni jezici su jezici u kojima se za sporazumevanje koriste ruke i pokreti tela. Temelje se na vizuelnim znakovima, a po strukturi i gramatici jednako su bogati kao govorni jezici. Postoji oko 130 priznatih znakovnih jezika, a ime nose uglavnom po zemlji u kojoj se koriste. Tako na primer postoji mađarski znakovni jezik, egipatski, američki, australijski, grčki, poljski, ruski itd. Procenjeno je da u EU na svakih hiljadu ljudi jedna osoba koristi znakovni jezik kao svoj prvi jezik. Porodice i prijatelji gluvih i nagluvih osoba i osoba sa oštećenim sluhom, uglavnom ga koriste kao drugi jezik.

Govorni jezik se uči tako što on polako uđe u uho i posle prosto možemo da ga reprodukujemo. Međutim, to je nemoguće kada je osoba gluva ili nagluva. Tada se razvija znakovni jezik, gde se koriste ruke kako bi se inofrmacije prenele. Uz njih, koristi se glava, usne, lice, i telo kako bi se izrazili razni pojmovi. Umesto sluha, koristi se vid. Ovaj jezik je koristan jer su ljudi koji ga primarno koriste isto toliko ljudi kao i mi, samo je potrebno razgovarati sa njima na malo drugačiji način. Znakovni jezik je veoma interesantan, ali ga prate neke miskoncepcije. Na kraju, koliko ga je lako naučiti?

Nisu svi korisnici znakovnih jezika gluvi

U tu grupu spadaju deca gluvih i nagluvih roditelja, sestre i braća, prijatelji i rodbina. Svi oni poznaju znakovni jezik radi olakšane komunikacije. Postoje i osobe koje su stručni prevodioci kao i osobe koje su zainteresovane za poznavanje ovog jezika. Ne postoji univerzalni znakovni jezik. Postoje razne varijante i razlikuju se od zemlje do zemlje u kojima se koriste. Oni su punopravni jezici sa sopstvenom gramatikom. Kao i u drugim jezicima postoje određene reči koje su teške za prevođenje.

Da li su znakovni jezici univerzalni?

Znakovni jezici nisu univerzalni i nemaju pisanu formu. Ako se u govornom jeziku to odnosi na intonaciju, u znakovnim jezicma su to pokreti ruku, prstiju, tela i lica. Isto tako, većina ljudi misli da je ovo jezik za sebe i da sve gluvoneme osobe pričaju istim znakovnim jezikom, bez obzira na to odakle potiču. Ali prava istina je da postoje nacionalni znakovni jezici kao i alfabet. Ali, u suštini znakovi imaju isti koren. Jedan od najvažnijih segmenata znakovnog jezika je upravo ručni alfabet, koji se drugačije naziva daktilologija. Može biti jednoručna, dvoručna, i kombinovana. Postoji nacionalna i internacionalna glasovna komunikacija.

Osnova internacionalne komunikacije je američki ASL i međunarodni IS koji se koriste na raznim međunarodnim skupovima. Bilo je pokušaja da se u svetu standardizuje znakovni jezik, ali ti pokušaji nisu bili uspešni. Kao primer, često se razlikuju znakovi za boje ili za mesece u godini. Za sada ti dijalekti još uvek postoje. Kada ste u kontaktu sa gluvom ili nagluvom osobom koristite jednostavan pristup kao što je izgovor jednostavnih rečenica. Uz podršku prevodilaca znakovnim jezikom se lakše pristupa komunikaciji na raznim sastancima ili u procesu obrazovanja.

Da li je to veštački jezik?

Najčešća stvar koju ljudi pomisle o znakovnom jeziku jeste da ga je neko osmislio i da ga kao takvog ljudi i uče. Međutim, on se javio sam, prirodno, usled nedostatka sluha. On je jednsotavno nastao u zajednici gluvonemih ljudi. Kao i govorni jezici, on ima svoju morfološku, fonološku, semantičku i sintaksnu strukturu. Takođe, u ovom kontekstu se zato često spominju termini poput „gesta“. Nepravilno je upotrebiti ih za opis znakovnog jezika jer implicira slučajne i nenamerne pokrete, a ovde to jednostavno nije tačno.

Kako se koristi znakovni jezik?

Kao što je već napisano, koristi se daktilologija. Važno je napomenuti da znakovni jezik nema svoju pisanu formu. Da bi osoba pravilno govorila znakovnim jezikom, bitno je da su ručni znakovi praćeni pozicijom i pokretom tela i mimikom. Te stvari su ekvivalent inteziteta glasa i intonacije u govornom jeziku. Naravno, postoji srpski znakovni jezik i on se može naučiti kao i bilo koji drugi jezik. Možda će u početku biti teže da se savlada, ali to je samo zato što uglavnom nismo navikli da se svesno izražavamo telom umesto glasom. 

Dalje, jedna od karakteristika znakovnog jezika je da znakovi mogu biti raznih vrsta. To zavisi od toga koliko je osoba u mogućnosti da se adekvatno izrazi. Takođe, znakovi uglavnom predstavljaju pojedinačne pojmove i prilično su konkretni, osim kada se radi o nečem apstraktnom. Tada se vezuje više konkretnih pojmova da bi se opisao apstraktni. Slično kao i reči, mnogi znakovi su nerazumni ako nisu iskazani u kontekstu cele misli.

Gde se može naučiti znakovni jezik?

Pošto nema svoju pisanu formu, nije uvek toliko lako naučiti neke korisne i česte fraze. Ipak, znakovni jezik može biti sniman, pa tako postoje razni tutorijali na internetu koju objašnjavaju osnove znakovnog jezika i pokazuju vam kako da ga koristite. U nekim zemljama čak može da se uči i na fakultetu, međutim kod nas to nije slučaj. Ipak, ovaj jezik je priznat kao zvaničan jezik nacionalnih manjina.